S velikom tugom primili smo vijest o smrti našeg dugogodišnjeg suradnika, prijatelja i dragog domaćina, gospodina Samira Baćca.
Boćarski savez Primorsko-goranske županije sa Samirom je tijekom dugi niz godina surađivao i dijelio brojne zajedničke trenutke. Njegov restoran Baćo bio je mjesto okupljanja naših sportaša, boćara i reprezentativaca, a Samirova srdačnost, susretljivost i gostoprimstvo ostavili su trag u mnogim lijepim uspomenama.
Odlaskom Samira izgubili smo čovjeka s kojim nas veže dugogodišnje prijateljstvo i suradnja, ali i brojne nezaboravne uspomene.
Obitelji, prijateljima i svim njegovim najbližima upućujemo iskrenu i duboku sućut.
Posljednji ispraćaj dragog Samira održat će se u srijedu, 16. rujna 2026. godine, u 16:00 sati na groblju u Jelenju.
Počivao u miru.
Za kraj, donosimo i jednu osobnu uspomenu na Baću koju je na facebook-u podijelio novinar Kristian Sirotich.
OTIŠAO JE BAĆO, ČOVJEK GROBNIKA I RIJEKE KOJEGA SU LJUDI VOLJELI
Postoje ljudi uz čije ime ne trebate stavljati zanimanje, funkciju ni titulu. Dovoljno je izgovoriti nadimak i svima koji su ih poznavali odmah je jasno o kome govorite.....Baćo!
Preminuo je Samir Baćac, dugogodišnji ugostitelj, Grobničan i Riječanin, čovjek kojega su mnogi poznavali iza šanka, između stolova, uz marendu, čašu vina, nogometnu ili boćarsku ćakulu ili onu običnu svakodnevnu raspravu zbog koje neka mjesta prestanu biti samo restorani i postanu dio grada. Baćo je bio upravo takav čovjek. Čovjek iz naroda.
Ugostiteljstvo mu nije bilo samo posao, bilo je obiteljska priča. Njegov otac Rudolf Baćac još je 1984. godine pokrenuo ugostiteljski obrt „Rječina" u Dražicama, a Samir je godinama radio uz njega. Vlastiti obrt „Romano" otvorio je 1996., očevu „Rječinu" preuzeo 2002., a od 2014. vodio je i restoran „Baćo" na Krimeji. Gotovo tri desetljeća njegova profesionalnog puta Obrtnička komora Primorsko-goranske županije krajem prošle godine nagradila je priznanjem „Vrijedne ruke", namijenjenim obrtnicima koji su svojim radom pridonijeli struci i zajednici.
Ali oni koji su poznavali Samira teško da će ga prvenstveno pamtiti po priznanjima. Pamtit će čovjeka. Pamtit će Baću.
I na Grobniku i u Rijeci pripadao je ljudima s kojima je odrastao i živio, ljudima koji su godinama dolazili za njegove stolove. Njegov restoran na Krimeji bio je ona vrsta mjesta koju nije trebalo posebno reklamirati. Dolazilo se na marendu, na ručak, zbog hrane, ali i zbog ljudi.
I mnogi novinari su bili dio njegova svijeta. Od Orlanda Rivettija nadalje. Novinari starog kova, majstori pisane riječi, koji nisu čekali da se na društvenim mrežama pojavi vijest. Tražili su vijesti među ljudima, gradili mrežu poznanstava, prijateljstava i povjerenja. Samir je bio dio toga kruga.
Baćo je na svakom mjestu na kojem je radio donosio nešto svoje, ali zadržao ono najvažnije. Osjećaj da ste došli u poznato okruženje, na mjesto gdje ljudi poznaju jedni druge. Jer grad čine i ljudi koje susrećemo godinama, na mjestima na kojima smo navikli da oni budu. Ljudi kojima ne morate najavljivati dolazak, kojima samo otvorite vrata i kažete: „Ča je?"
Takav je bio Baćo. I u Rijeci, a naročito na Grobniku. U svojoj Rječini. Njegovoj i očevoj priči.
Samir Baćac iza sebe je ostavio mnogo ljudi kojima će nedostajati njegov glas, njegova pojava, njegova neposrednost i ono sasvim obično, ljudsko osjećanje da su kod njega uvijek bili dobrodošli. Bio je Grobničan. Bio je Riječanin. Bio je ugostitelj. Ali prije svega bio je dobar čovjek kojega su ljudi voljeli.
Zbogom, Baćo. Falit ćeš!
Iskrena sućut obitelji i svim prijateljima.
Fotografija: NK Rječina
